Čubar je gusta, snažno razgranata, vrlo aromatična jednogodišnja biljka koja izraste do 40 centimetara visine. Duguljasti i uski listići tamnozelene boje s donje su strane pomalo dlakavi. Plavobijeli cvjetovi pojavljuju se u gornjim listovima biljke.
Latinski naziv: Satureia hortensis
Obitelj: usnjače (Labiatae)
Druga imena: morski vrisak, šetrajka
Porijeklo i rasprostranjenost
Čubar potječe iz zemalja istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka. Samonikla biljka raste i kod nas, najviše u Dalmaciji i Hercegovini. Uzgaja se u kraškim dijelovima Istre, Like i Dalmacije, a dosta je rasprostranjen i njegov bliži rođak, kraški čubar, kojeg nazivaju i zimski čubar. Kraški čubar se koristi kao začin jer ima slična eterična ulja. Uzgaja se samo vrtni čubar, i to najviše u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Hrvatskoj, Kanadi i SAD-u.
Začin
Za začinjavanje koristimo svježe ili osušene, usitnjene nadzemne dijelove biljke.
Karakteristike i sastojci
Osušeni listići i vršci ove aromatične mirisne biljke sadrže oko jedan posto eteričnoga ulja, u kojem su sastojci karvakol, cimol te malo terpena i drugih lako hlapljivih tvari. Osim snažnog mirisa, za čubar je karakterističan donekle ljut i pikantan okus, pa je pomalo nalik na papar.
Uzgajanje, prerada i čuvanje
Čubar je dosta teško uzgojiti. Najbolje uspijeva kad ima mnogo svjetla i topline, u zavjetrini. Razmnožava se samo pomoću sjemenja. Žanje se dvaput godišnje, prvi put prije cvjetanja kad biljka ima najveću mirodijsku i ljekovitu vrijednost, a drugi put tijekom cvjetanja. Zatim se suši u tankom sloju na daskama ili u sušionici na temperaturi od 35 stupnjeva.
Osušeni začin čuvamo u suhoj i mračnoj prostoriji. Grmove čubra možemo uzgajati i u vrtovima ili kao lončanicu. Neki predlažu da se biljka sadi u vrtovima uz grah jer je tada ne napadaju lisne uši, a kažu da može "obraniti" i luk i mrkvu od nametnika.
Iz povijesti
Stari Rimljani radije su koristili čubar kao zeleni dodatak juhi, ali služio im je i kao začin. Za vrijeme gozbe pomiješali bi ga s octom u pikantan umak. Zanimljivo je da je ovo jedna od prvih biljaka koje su iz Europe prenesene u Ameriku.
Uporaba u kuhinji
Osušen ili svjež čubar je začin za juhe, variva, jela od mahunarki i ostalog povrća, njime se kisele krastavci, može se jesti i uz sir, a najbolji je uz jela od ovčetine. Začin se stavlja u jelo nekoliko minuta prije nego što je kuhano, a neki preporučuju da se izvadi prije jela. U hranu se stavlja u vrlo malim količinama jer je ljutkastog okusa. Neki ga koriste kao zamjenu za papar.
Ljekovita vrijednost čubra
- uništava štetne tvari u probavnom sustavu
- pomaže kod potrebe za povraćanjem
- jača rad bubrega
- pomaže kod izlučivanje viška tekućine
- potiče znojenje
- koristi se kod bolesti jetre i želuca
- može pomoći kod glista
- jača apetit
- koristi kod napuhnutog želuca
- ublažava grčeve u želucu i crijevima
- olakšava probavu (posebno graha)
- čaj od suhe biljke zaustavlja proljev
0 komentari:
Objavi komentar